[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne gledaj me tim plačnim očima,
ne ostavljaj krivicu
na pragu mojih snova
,
ne slijedi me sa kajanjem na usnama…
Zbog tebe svijet se smanjio,
tišina postala vrisak pun riječi,
zbog tebe pogled je postao praznina
koja obzor ne vidi,
a moje lice pustoš
poharana olujom leda sa tvojih usana…
Ne vraćaj se svaki put kada trepnem,
ne kucaj mi u srcu kad se probudim
u strahu da opet te gubim…
Za tebe je ljubav putovanje srca
do sljedeće izgubljene duše
nemoćne pred ljepotom tijela
i zaboravljenih sjećanja…
i ja sam,poput lutke,plesao
po strunama tvojih želja,
bio sapet koncima čežnje i sagorio
u plamenu žudnje…
Plakao sam…i bivao jači,
čišći…onakav kakav sam bio…
prije tebe…

Autor ursus-major

Ova objava ima 18 komentara

  1. Jake su ti riječi. Optužuješ, ali ne osjeća se gorčina. Kao da iznosiš konačnu istinu koju si prihvatio i koja ne umanjuje intenzitet osjećaja. Prihvaćaš i njezinu ulogu leptirice jer to je njezina priroda. Lijepi su ti kontrasti- kada pogled vezuješ uz prazninu, kada su sjećanja zaboravljena…Pozdrav jutarnji.

Odgovori

Subscribe without commenting