Prijatelju, da si tu
Prijatelju da si tu,sto bih ti mogao reci.
Od tvog odlaska proslo je vremena,
zore su svitale i sunce se radjalo,
a noci,
noci su nesto drugo.
Djecu ti ne vidjam cesto,ne krivi me,
tesko mi ih je gledati u oci,
ja sam tu a tebe nema.
Ulica je ista i kesten jos stoji,
na bajeru je ona ista smrznuta barka,
samo su golovi za malice
sada s druge strane parka.
Prijatelju,da si tu,
da te od srca pogodim grudom snijega
i da grijemo noge u istoj peci
Al to su samo moji snovi,
a jutro je blizu.
Mirno spavaj prijatelju,
vidimo se sutra – jednom cu ti reci
“Prijatelju,da si tu,
da te od srca pogodim grudom snijega…”
Najbolji stih. Pjesma je toliko duboka, puna tuge, sjete i nježnosti, da mi je trebalo vremena da se priberem i ostavim par rijeći. Obožavam pjesme koje me pogode, a ova je definitivno jedna od njih.
Kad se naježim čitajući…i kad mi riječi ponestane za opisati dojam koji stihovi ostave kad PROĐU kroz mene…a ovi su prošli i sjetno i burno u isti mah…prekrasan osjećaj kad osjetiš pjesmu,kad te tuđi osjećaji pogode kao da su tvoji…koliko bolno,toliko i divno!
Po tko zna koji put otvaram ovu pjesmu i osjećam je svakim dijelom svoga bića.
Ne mogu a da opet ne izrazim svoje divljenje…
Pozdrav…