[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prijateljstvo? Odveć strana riječ
Strah me sebe ako i budem htio da ga imam
S tobom bi to bilo svjesno nestajanje smisla prijatelja

Ponekad mi smeta sto te uopće poznajem
Jer neznam da li ću uspijeti da smirim nemir
koji me prozima svaki put kad se sretnemo

Ti istancana do kraja i nepokolebljiva sama u sebi
Ne pokazujes mi nijednim daskom da postoji nešto
sto ni sam ne mogu da objasnim

Ne dozvoljavas sebi da izadjes iz granica
svog uokvirenog odnosa prema meni

Sve to mi stvara još veći nemir
Pa uzaludno pokusavas da mi udjes u misli
i ostvaris prijateljstvo
koje ni sam ne znam kako da ostvarim

Jer se u tebi nalazi sve ono sto me čini popunim,
a ti sasvim slučajno ne uspjevas da me shvatis

Nezelim da vrijeme koje protice,
ostavlja oko mene ravnodusne sjene
Nisam ja sasvim slučajno tu,
neko je već ranije uprilicio  sve sto želim, imam i volim

Možeš da se boris da me voliš il nevolis,
al ne možeš da me natjeras, možda gruba riječ,
da budem ono sto ti vidiš da nisam

Male smo figure na ovoj pozornici,
ali bi ipak mogli odlučivati o radnji života
Scenarij odavno izbljedio  lako se prepravlja i briše

Uopće neću da znam  kad želiš da odes,
ni hoćeš li se vratiti,  nezanima me razlog tvog povratka
Jer se snalazim u ulozi koju mi dodjeljujes,
pa ću samim ti znati sve sto misliš da neznam

 

Autor P. Zimmerman

Ova objava ima 3 komentara

  1. Divno napisano dragi Zimmerman,prelijepo!
    “Male smo figure na ovoj pozornici,
    ali bi ipak mogli odlučivati o radnji života”…fantastično rečeno!
    Topao osmjeh ti šaljem:))

Odgovori

Subscribe without commenting