[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U početku su tekli med i mlijeko

gledala si me kao u Boga

okrenula leđa svima zbog mene

i udala se za dragoga svoga.

 

Brzo je došao i prvi sin

odmah za njim je došao rat

dok sam vas pratio na vlak

negdje u Tenju mi je ranjen brat.

 

U rat sam pošao sa slikom u džepu

i misli u glavi-brzo će proći

al krv je punila duboku rijeku

još nije sigurno kući vam doći.

 

Barut na barut pa pauza neka

u pauzi dođe i drugi sin

rat se otegao na mnogo duže

a ja se sve teže nosio s tim.

 

Oluja je odnijela njihove snove

rat je stao i to za trajno

djeca su rasla i tražila svoje

i ja sam mislio sad bit će nam sjajno.

 

Prvo je banda počela krasti

a moji živci prepone broje

temelji novi k’o da će pasti

a nismo isti niti nas dvoje.

 

Novac je postao mjerilo svega

ideali su naši potonuli

djeca su slušala sve češće svađe

i zidovi kuće su proplakali.

 

Vjerovao sam da smo jači od toga

kad država tone nećemo mi

da ti još voliš dragoga svoga

i da ćemo sve izdržati.

 

Padaju firme jedna za drugom

ni našu nisu preskočili

nema sigurnosti slijedećeg dana

a nisam siguran ni tko smo mi.

 

Ljudi su zlobni takvo je vrijeme

jedni drugima greške broje

i mi smo podlegli,bacili sjeme

i srce se dijeli na tvoje i moje.

 

Briga o djeci nas jedino veže

tvoj pogled je ugasnuo

svaka nas uvreda kida i reže

naša je veza dotakla dno.

 

U meni tuga razočarenje

što sam vam tako malo dao

prokleti rat i prokleto sve

al’ ja drugačije nisam znao.

 

Jednog sam dana riješio poći

nisi mi rekla stani ne idi

sve su mi rekle tvoje oči

u njima nema što da se vidi.

 

Prokleti rat i prokleto sve

što nikada neću saznati to

za našu tugu koga da krivim

da krivim sebe il’ ratno zlo.

 

I dalje nema sigurnog sutra

i moji živci prepone broje

mrtvi me bude u nova jutra

a ja sanjam najdraže svoje.

 

Autor DrugiNacin

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting