[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Godine su se nanizale kao zaboravi,
uvenula je stara trešnja
na kojoj je mladost ispisala priče.
Pored nje sam i prvi put ljubio
jedne usne meke.
Znao sam sve njezine grane,
i bliske i daleke.
Provodio sam na njoj dane,
gledao kako se sumrak
spaja sa noći
i tko li će niz ulicu proći.
Bio sam pod dojmom tog crvenog ploda
i usana male Danijele.
Sjećam se, bilo je tada i nezgoda,
ali sve one s vremenom zacijele.
Samo trešnja stara je umrla od rana
i uzalud sad padaju kiše;
jer nje nema, nema je više…

Posted by Pippo1906

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting