[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

(Plavo sunce – još nas ima)

 

Bila jednom jedna zvijezda

Sjajna

Presjajna

Uzletjela i pala

Kao ptica u srce pogođena

Razbila se u stotine komadića

koji su izgubili sjaj

 

Ponekad u sutonu tihom

U večeri sjetnoj

Pred mrklom pučinom

Pod nebom golim

Zagledan u dubine

Čini mi se

Da će se svi ti komadići

sastaviti u jedno novo tijelo

Novoga sjaja

Nove orbite

 

Znam

To je nemoguće

Stari sjaj je potamnio

Nestao

Raznesen eksplozijom

Samo u oči mokre

Vjetar dim nosi

Nosi i nosi

 

Dani dolaze

A kao da ne sviće

I nema se kamo

Ničeg više nema

Ni bura

Da skorjelu ljubav čuvaju

Ni juga

Da zatrnulu dušu omekšaju

Ni oluja

Ni nevera

Samo prošli sni

slomljenu obalu oplakuju

 

Morina

Morina

Ostala je samo mrtva morina

Posted by bbegusic

This article has 1 comment

  1. Tužno. Nije neka utjeha što nas ima više koji patimo zbog ljubavi, ali istina je istina.
    Ne znam kako su tebe ranili. Moja trenutačna situacija opisana je u mojim pjesmama i komentarima.
    Žao mi je što misliš da ne možeš više voljeti, da tvoja zvijezda ne može ponovno zasjati. Iako mi je teško vjerovati da moja može, ne želim prestati vjerovati.
    Neka nam oboma, i ostalima nama sličnima, Bog dragi pomogne da ozdravimo, da zavolimo ponovno i bude nam uzvraćeno, ili da živimo samo ću pomireni s njom.
    Veeeeliki pozdrav
    Hvala za pjesmu!
    🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting