[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Isklesan kamen rukom njenom

I opran jednim mladenačkim snom

Leži kraj potoka pod stijenom

Gdje dođoh da lice umijem vodom tom.

Čim su mi oči na natpis pale

Započe kamen priču njenu,

Iscrta kuću, dvije djevojčice male,

Prosu joj livadu od cvijeća šarenu.

Prikaza i nju u haljini od svile,

Kosa joj smeđa, malo kraća,

Sjedi na trijemu gleda kćerke joj mile

I muža kako se sa posla vraća.

Pričali mi kasnije stranci

Da bolesna djevojka bijaše rođena,

Da je bolest naslijedila po majci

I baš zbog bolesti na taj potok dovođena.

Po legendi magična bijaše voda

Te djevojci ukloni bolest.

Zna se da je uspjela da prohoda

No već dugo o njoj nitko nije čuo neku vijest.

Još uvijek na kamenu isto piše.

Slova što ureza mlada dama

Ne izbrisaše ni vrućine ni kiše.

Njen san ljudi gledat će godinama.

Posted by Nigel

This article has 12 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting