Priča
Moram sam u sebe uroniti
pronaći put i most
do jedne rasplakane jeseni
koju čuvam
u neizgovorenim riječima
u sjećanju na ukradene
poljubce od kiše
u očekivanju svitanja
Mozda previse tuđih rana bolujem
možda ličim na lastu
koja nema gdje da se vrati
možda samo želim
da ispričam
priču koja ima sretan kraj
(:( divno Sumiko..
Očaravajuće, i sve tako skladne riječi da je milina čitati tvoju pjesmu.
…vrlo lijepo…svi imamo svoje neispričane priče…
sve me više iznenađuju ovi muškarci…:)
ostadoh bez slova!!!
Pusek,N
jako lijepo..
“Možda previše tuđih rana bolujem
možda ličim na lastu
koja nema gdje da se vrati…”
Fascinirao si me o v i m stihovima i nema dovoljno visoke ocjene za TU pjesmu!!! Pozdrav! :)