[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Bijaše čovjek, ime mu Ivan,
koji ne počini javnoga zla,
ali na zlo bijaše kivan,
poštenje mu bilo briga jedina.

Svi su od njega strepili, pa i glavari,
toliko pravedan bio je stvor,
svakom je rekao što su mu dari,
njega je slušao čitav zbor.

Nije na jeziku imao dlake,
nije u srcu nosio strah
i znao je grijehe duše svake,
i znao je svega života dah.

O, kako bio je duša prosta,
on reče kralju sve što ga ide,
da je počinio užasa dosta,
da ga se čak i dvorjani stide,

da mu je žena kraljica lažna
i da po svijetu šire blud.
I kćer njena je kralju bila važna,
ona ih pratila stalno i svud.

Ivan je dobro poznavao Boga,
pokazao puku Janje za krštenje,
izvršio zadaću života svoga,
najavio Kristovo uzvišenje.

Čiste duše nose to znanje
što se ne uči u školama svijeta,
one lako vide stvarnost i sanje,
one su izvan zemaljskoga spleta.

Kraljicu zbunila Ivanova teza
o Kralju velikom koji sve ljubi
dok plešu na dvoru kralj i princeza;
ona naredi da se Ivana pogubi.

Ali svi, koji su Ivana pomno slušali,
odoše s Isusom u Nebeski Dom
gdje riječi su vječnosti slatko kušali
dok su glavari doživjeli slom.

Bijaše čovjek, ime mu Ivan,
čisto je bilo mu ljudsko podrijetlo;
bio je sav za Život nebeski, divan;
on dođe svjedočiti za naše Svjetlo.
‎utorak, ‎29. ‎kolovoza ‎2017. 03:19:24

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting