[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Oko mene gavranovi lete
Grak! Grak!
Pojest će te rak!
Gledaju,kruže, čekaju sa slete.

Živjeti  još ja imam volje
Dan po dan,
san po san,
al crna,crna misao me kolje.

Nit pred smrću,nit pred grobom,
nikakvog ja straha nemam
al kako reći svijetu ovom
moram ići, zbogom,zbogom?

Što da činim prijatelji?
Da zaboravim ja njene oči?
Zar tišina i bez riječi
oproštaj bi bio bolji?

Možda je bolje tako,
da nestanem bez riječi tiho,
jer čovjeka ko i pjesme
ne sjeća se sutra nitko.

Autor Netko

Ova objava ima 3 komentara

  1. Ti gavrani čekaju, al’ mi se ne damo do posljednjeg daha, pa čak i u tvojim “crnim” stihovima u pitanju
    “al kako reći svijetu ovom
    moram ići, zbogom, zbogom?” pjesnik izražava nadu i ne želi zaboraviti “njene oči” koje su mu ostale svijetlost u mraku. Sviđaju mi se pjesma.
    Lp!

  2. Vječita borba,biti ili ne biti,sami znamo vrijednost svojih djela a dal ih se netko sjeća kada “odemo” nikad ne možemo znati…sviđa mi se zaigranost i opis na početku pjesme..a i pokušaj odlaska nenametljivo na kraju,u svakom slučaju lijepa pjesma. Lp!

Odgovori

Subscribe without commenting