[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kada se zadesiš u moru

neslanih šala,oronulih misli,opustošenih ljubavi,

ne zaboravi da ti si taj,

čijom krivicom ipak dospjede,

do istog,

ne razmišljajući o nepovratnom koračanju

ka besmislu,

ka uništenju svoga bića,

ka prodaji svoje neiživljene duše..

…u duboki očaj,

u crnu rupu čovječanstva,

u neuništivost čovjekovog ludila.

 

Nalazićeš se tada

u tijelu nekog nagog,bezličnog bića

pokušavajući se prisjetiti svoga ja,

pokušavajući

ućutkati svemoćne talase svog ništavila,

ućutkati lelujave pjesme napadnih misli,

ućutkati..

 

Pokušaćeš,a plakaćeš..

ali suza biti neće,

čudićeš se,

a nikada shvatiti nećeš,

šta se desilo toga dana

kada se uguši u toplim talasima,u topolom moru,

tebi tako nepoznatom,

a stvaranog godinama razmišljanja,

razmišljanja o prolaznosti smisla,

stvorenog

crnim i mračnim

kišama

tvojih misli.

Odgovori

Subscribe without commenting