[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Koliko sam samo puta prestala

misliti o danu i o prihvaćanju,

otvorena svojim dojmovima.

Kako sam često u sebi nestala

i sanjala o poniznome vraćanju

samotnosti, predala se snovima.

 

Koliko je takvih časaka u kalendaru,

koliko je predblagdanskih ispitivanja

i koliko puta zađoh prema pustinji.

I uvijek sam pristupala Oltaru

koji me izvlačio iz slatka snivanja,

uvijek me to dovodilo silnoj tustinji.

 

Zar mi u nutrini tama vlada,

zar ću opet naći samo sjetu,

zar će ono doći vrijeme plakanja?

Tužna stara prodire balada,

ona budi onu vjeru svetu,

onaj oganj od pretapanja

 

duše ljudske i otajstva.

Opet sam se vratila iskanju

da mi dadneš neku pokoru

za velika izdajstva,

samo uzdasima izatkanu,

da mi uzmeš pjesmu oholu

 

pa načiniš od nje preobrazbu.

Koliko još moram izdržati,

da li ovoga ću puta dočekati

posvojenu od Tebe mi glazbu

koja će mi srce istrzati

i te dane grijeha otjerati?

27.07.2015. 19:23

 

Odgovori

Subscribe without commenting