[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

                                                         Prijatelju i pjesniku Pjeru Marinovu

Čudnu neku bol nosim u grudima – izvire iz mene
Kao tić širi krila i odleprša u visine – izvire iz mene.

Uvijek se javlja u tihoći u oku prelijeva kad zanoći – izvire iz mene.
Ponekad stoji bezglasna i nijema da bi se uzdigla poput jake plime – izvire iz mene.

Tmasto mi srce lagano treperi dok neizmjerna tuga šumi u veni – izvire iz mene.
Preobrazi se ona u nebeski plam i poleti visoko kao krilati Pegaz – izvire iz mene.

Posted by Sissi

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting