[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kao što nisam sasvim bezbrižna

ako ti ne predam koju pjesmu,

tako mi je svaka stopa puta križna

uvijek lakša u okviru povijesnu

 

koji služi samo meni, iz mene potječe.

Radi se o mojim bivšim značajnim trenutcima.

Zar moj život meni također ne protječe

kao i hisorijski momenti raznim pucima.

 

Ja ne pišem svoju povijest kao pobjednik,

kao netko s lovorom na diku;

ona meni služi samo kao podsjetnik

da sam nekad pjevala i umjetniku

 

i takvi mi trenutci ostaju svi urezani

jer se sjećam tadašnjeg raspoloženja.

Zauvijek su stihovi u meni uklesani,

nalik su na morem udarana stijenja.

 

Bijah tako bespomoćno mlada

kada su pjevači bili rijetki i neslavni.

Pokraj njih se rađala mi nada

koja zadrhtala je na stih mi nedavni,

 

ali ta mi nada sada više nije tako krhka,

svježina mog djetinjstva ostala je ista,

samo što je nada moja postala i žuhka

iako mi je sve više kao suza bistra.

 

Kad je već mi potekla iz pradavina,

ta je nada vijedna svake pažnje, pijeteta.

Kao usred mnoga trnja ona mi je velika ravnina,

sazrela je i postala mi važna kao baklja sveta.

20.02.2016.  06:05

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting