[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

 

Voljela bih napokon ispjevati istinu…
al dok misli se gomilaju
riječi samo šute,
riječi se nedaju.

Stihovi samo bježe
umjesto da se redaju.

Kao da znaju
da ni jedna moja istina
istina zapravo nije,
i da se iza svake istine
još deset novih krije.

I podlo se prikradaju
dok srce luđački bije,
dok dlanovi se znoje
a u meni nemir vrije.

I nestaše smisao,
i nestaše ljubav,
i srce se okamenilo,
i sve se promjenilo.

Je li  me bezljubavlje
ovako promjenilo ?

Mislila sam da znam sve
i u njezino ime da pišem,
i da me samo ona drži ,
zbog nje da živim, dišem…

a sada prati me taj
oblak tamni , sivi
dok kao probraćenik
u sebi mantram:
od ljubavi se ne živi…

Posted by freelove

This article has 1 comment

  1. Od ljubavi se može živjeti, a može se od nje umrijeti.
    Nekad umreš u sebi od nje, a nekad te nova ljubav uskrsne.
    Nadajmo se obje da ćemo uskrsnuti.
    Pozdrav
    😊

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting