[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

ja sam misao koja cesto kasni
mozda zato jer hodim bos
ljubim zemlju u jutarnjem plavetnulu sna
osjecam se ponekad da letim

pjevao bih vam o ljubavi
koja je stvorila ovaj svijet
o suzi kao rosi sto krv vrelu budi
sto se budi i umire kao cvijet

ja bih vam pjevao na sav glas
o munji sto stvori bljesak
pjesmi koje se bojim da otvorim
svezao sam je u srce meko
da ne odleti kao maslacak

pamtim samo tuzne dane
one kojima ucinih bol
one koji su otekli kao rijeka
kojima nikada ne izustih reci
da su mi bili noz u srcu
kojeg nikad izvadio nisam

ja sam covjek bez korjena
zgasnut cu kao plamicak
utemeljen kao ljubavni uzdah
odleprsat cu kao jugo
u neku romanticnu zaboravljenu noc

zasto su moje misli protkane ceznjom
oboljele od ishranjenosti zebnje i bola
misli koje uporno traze prolaze
pod mostovima sahranjujem papirne brodice
moje su misli postale utjehe strahu
bojim se svakog novog proljeca

ne mogu da se definisem
ostavio sam iza sebe vec mnogo godina
mnogi su zivotu dali vise od mene
ja se osjecam kao zaboravljeni ratni veteran
pun predrasuda i zala za neko bolje sutra

Posted by plavivitez

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting