[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Misliš možda da sam se opustila,

Da me nema i žeđam bogatstvo

I da opet postadoh jadna?

To moja je staza oduvijek bila

Da ispitujem u Bogu svoje jastvo

Kako bih pronašla onog zaista gladna.

 

Još sam na putu otkrivanja otajstva,

Još nalazim slutnju kako me vodi,

Iako mogla bih mirno sjesti.

Ali ne ide mi, zbog moga izdajstva

Svega zbog Neba, da se povodim

Za bilo kime s kim mi se sresti.

 

Velika igra moja dala je drvo

Na kojem ipak ostadoh, tiho

I sretna što me Otac ljubi.

Znam da je ovo samo mi prvo

Uspješno predanje i molim za vihor

Nadahnuća da ne pogubim

 

Vlastito svoje veliko obraćenje.

Ti si mi svjetlo na mojoj stazi,

Tvoja me volja još uvijek uči

I slijedi jer imam sve povjerenje

U slutnju da još mi dolazi

Nova i nova bol da me muči.

 

I tebe, jer si isti, čekaju Vrata

Kao jednoga od mnogih razbojnika

Koji svoje nazore gradi.

Ne daj se slutnji koja te hvata

Strašnoj da će ti dika

Pasti na nekoj lažnoj paradi.

 

Svoje sam slutnje tvojima predala

I zbog toga se klimam kao i ti,

Nevino i slijepo, zapravo smiješno.

Sve što nosim i što sam znala

Nosim i predajem samo na križ

I spas mi dolazi potpuno izvjesno.

 

Usred slavlja stalnog Velikoga

Ja uvijek i tebi zahvaljujem

Na molitvi jednoj učinkovitoj

Koja me dovede pred našega Boga,

Kao da to nečim zaslužujem,

I znam da si zauvijek ostao moj.

 

                      *

 

Oduvijek sam te nekako poznavao

I ne znam dana kad nisi bila tu,

Nisam te vidio da si došla.

Polako si primala sve što sam davao

Pa sam s vremenom primijetio tvoju kosu,

A onda si tiho izišla iz mnoštva.

 

Sve što si činila bilo je drugačije,

Sve što si htjela bio je Bog

I sve bliže do mene ti si prilazila.

Čak i tada kad nas je svačije

Ometanje razdvojilo od poznatog,

Ti si još uvijek pred oči mi dolazila.

 

Kada vidjeh tvoju muku, molio sam

I pitao se tako često: „Ta, dokle ćeš

Iskušavati, Gospodine, dušu jadnu?“.

Čak i suze neke Gospi prolio sam;

A onda otišao jednoga dana na veće

Dužnosti po široku svijetu velegradnu.

 

I kada se vratih, nakon silnih zala,

Mirno sam stvarao svoj novi put

Jer sam iskušao kako se Bog moli;

No, tada ti si opet pred mene stala,

A ja… ne, nikada nisam bio ljut

Nego sam spoznao koliko te volim.

 

Dalje je bila božanstvena poema

Sve što je nama priredila Gospa

I, u ime jedinoga Jaganjca,

Mi smo živjeli bez problema

Jer za nama bijeda osta

Te ostade samo želja stranca

 

Da se približi Gospodinu svome.

I ti si znala da nam je slaviti,

Da je trenutak vjenčanje sveto

Pa sam se radovao miru tvome;

A znali smo da će nas smlaviti

Silna žeđ za spoznavanjem Propetog.

 

Danas opet nas žeđ odvede

U beskrajan prostor Svetoga Duha,

U zajedništvo vječno, slasno.

Zahvaljujem Ocu što me povede

I odredi mi boju mojega ruha,

Da ljubim ljude zbog Njega strasno.

2102  1450

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting