[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

trcah sinoc plicacima  pjescanih oluja

prostrjeh se  po dolovima  putujucih dina

omirisah  krv  tek stradalog  sveca u oazama  vjecnosti

i cuh   sapat njegov  u utobi zvonika  starih bogomolja

i pruzih  do lakata ruke jednom sa ramena,

 a onom drugom ponudim prst

Ova objava ima 17 komentara

  1. svakom svojim radnjom: pokretom ,pomisli, slovom na papiru, covjek se , htio il ne htio nadje na bojnom polju, ..kome ce u kom casu prikloniti,gresnoj (ljudima svojstvenoj) pomirljivosti il necem cem, jos dorasto’ nije..

  2. Nije da mi je neugodno,samo…možeš li učiniti iznimku pa nacrtati pjesmu?:))Možda mi nacrtana pokrene ove moje dvije sive stanice pa shvatim nešto:))
    Pozdrav!:))

    • grr.. 🙁 , heh.. ajd’ ako podjemo od pretpostavke da je sinoc ona moja (skrabotina) bila kao neki mali grijeh ili grijescic… pjesak, dine, imaju neke veze sa prepustanjem , covjek tone propada kroz taj vreli pjesak.. .. pa se covjek trgne malo…. a i ona da na jednom ramenu spava djavo a na drugom andjeo ,zar ne..:))i tako ,,bla ,bla ,bla.. a i ona gore moj prijasnji comment. valjda objasnjava malo:)))

      • :)))ček,ček sad…ove dvije sive stanice se svađaju…kad završe bit će mi jasnije:P
        Šalim se Duško:)Hvala na objašnjenju a i taj komentar je naravno pomogao:)
        A sad malo ozbiljnosti:)
        Kad god se suočimo s nečim čemu nismo dorasli…već i samo suočavanje je naša pobjeda…samih sebe.Pa makar na kraju realno bio i poraz.
        Topao pozdrav:)

          • optimista do posljednjeg daha..
            u kutku mracnom..
            sobici bez sunceva zraka…

            kroz crijepove stare, cas sunce cas tuge kisa..
            u punoj kuci ,sa svojom divani dugom
            sifrovana poruka medj’ sarama joj znak:))

          • A željan sunca,vjetra i vode,
            željan puteva punih slobode
            da se na njima misli neke rode…
            misli što sada u potkrovlju tame svoje borbe vode…:))

Odgovori

Subscribe without commenting