[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jos snieg pumalu preliece
i zima za srce me steze;
ja cekam Vuzem da z mene sliece
kosulju mrzlu, kaj rouke mi sveze.

O, Majcice Sveta, Ti griehe nam peres
vu soze, pod Krizam, svojega sina
i ljubav svoju kak svetlost steres
da srca nasa ne slomi nam tmina.

Vu ognju Vuzmenke osetim mouku
Spasitelja Nasega, Isusa Krista;
i prouzim, vu ogenj, svoju, mu, rouku,
ljubeci bliznjuga, ponizna i cista.

Jos snieg pumalu preliece,
al’ Vuzem pahulje tupi;
oko srca, od drienka, mi obliece
kosulju zlatnu, kaj rouke stupi.

Autor runolist

Ova objava ima 2 komentara

  1. Ja uvijek zatvorim oci dok ne prodjem pored njih, iako su primamljivi, kao i stosta u zivotu…
    Ali, cim zamijenim “mrzlu kosulju” sa onom od “zlatnog drijenka” – odgriznut cu zekoslava za uho – pa makar to bilo i usred ljeta…
    Pozdravcek! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting