[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Svako jutro kad ustanem,

prve zrake kad ugledam,

pred sliku tvoju, draga, stanem

i pred njom se ispovijedam.

 

Prvo pitam dušu svoju:

jel’ zahvalnost moja bila,

za ljubav i brigu tvoju,

kojom si me zadužila?

 

Grub i drzak nisam bio,

skladan život smo imali,

dio truda sam snosio,

jedno drugo poštivali.

 

S lica sam ti čita’ želje,

zna’ što znači svaki pokret;

udovoljih uz veselje,

to mi nije bio teret.

 

Al’ sam nešto propustio

što bi čuti rado bila,

na riječima škrt sam bio,

oprosti mi moja mila.

Autor Gradinar

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting