[Ukupno:4    Prosječno:5/5]
Ne znam zašto niti kako,

kad me pogledaš

tim lijepim očima

boje bagremovog meda,

imam osjećaj da gledaš

u najdublje kutke duše.

 

Tvoji oči

agenti su tajne sile,

obučene dešifriranjem

zamršenih ključeva

trezora srca

mene razotkriti

do temelja.

 

Vješti su programeri

što osmišljavaju zaporke

za ulaz mi u odaje,

al’ pred tvojim čarima

nemoćni.

 

Autor plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu.
Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Ova objava ima 7 komentara

  1. Jednostavno, a tako mnogo rečeno, od neke vrste telepatije tj. mistike, do programiranih ljudi, pa i pjesnika, programiranog svijeta… Na kraju, ljubav je to: čari su sve otkrile, a nemoć je postala moć i moć je postala nemoć – u ljubavi, koja je to vječno j e d n o. I tu je izlaz! Baš tu, u ljubavi, u predaji drugome… Lp!

  2. Al neki je haker bolji od drugog,svaki otključa nešto 🙂 dok te gledaju voljene oči nekad se sva vrata nesvjesno sama otvaraju,pjesma ti je originalna i zanimljiva,lp!

Odgovori

Subscribe without commenting