[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Koliko puta dodjem do tih vrata od kojih kljuc nemam..
Stalno se za izlazak iz tog lavirinta spremam, al tu ostajem,
rob svoje duse postajem.
Dobro je pa je imam, kad me nema nigdje, tamo me mozete naci.
U pjesmi su putevi do zelja kraci.

Nasao sam andjela koji spasava ovog djavola, djavola u meni,
jer on je andjeo u sjeni.
Bore se u meni, a iznad njih stojim, ostavljam ih dole,
ovom izgubljenom gradu i ljudima praznim, ostavicu pjesme,
energiju, sne.
Sat otkucava, nada se gubi, a nada kad umre umire i sve..

Ne treba izabrati jedan put ili drugi, vec put svoj,
to je pruga do novog svijeta, jer prvi je trening za svijeta kraj.
Ko da dobice, a ko zeli da dobije izgubice, ako ne daje,
al’ ko to zna?
Srecna zvijezda je cudo, jer i da si najgori, obasjace te sunce,
neces znati sta je juce, a ko zivi juce, danas mu je tesko,
vraca se u ta bivsa sunca, a to je kuca oplakana, to je moj raj.

Tu sam jos, pred rajskim vratima, cekam da se otvore,
da mi ljude poklone, jer poklanjam im rijeci, duboke,
al duboke su rane, pa su za bezbrizne ljude to rijeci strane..

Dobijaju ali gube, jer trenutak je sreca, zivot je to,
cekamo Godoa, mozda nas zblizi nova barka i Noa.

Autor Chokee

Odgovori

Subscribe without commenting