[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Napokon

nebo bez zvijezda,

šuma bez lišća,

rijeka bez toka,

buđenje noćno,

sve je to trajanje

kada me niko ne vidi,

a ja jesam,

bez prestanka postojim,

drukčija i sama

 

Lice iskrivljeno u osmijehe,

a osmijesi poskaču

sa gornje na donju usnu,

Ja,

kako rekoh,

trajem,

darežljivo misli zidovima poklanjam.

 

Prozor tišine progovara muzikom,

sve sam Ja,

Dina 1,

Dina 2,

sakupljena

i napokon trajna.

 

Medina Džanbegović

Posted by Medina

Rođena sam 13. septembra 1968. godine (u astrološkom znaku Djevice) u Zenici. Osnovnu školu sam pohađala u Maglaju a srednju, jezičko-prevodilačku gimnaziju, u Doboju. Završila sam komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1991. godine, zatim književnosti naroda BiH i bosanski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, 2001. godine, a 2009. godine stekla je i zvanje magistra iz književnohistorijskih nauka, također na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Jedno vrijeme sam radila kao profesor bosanskog jezika i književnosti u Maglaju, Tešnju i Sarajevu, a danas sam poslom i životom vezana za Kairo. Knjiga "Pepeljara i sedam opušaka" je moja prva zbirka poezije. To je bio čin svojevrsne hrabrosti u upuštanje neizvjesnosti štampanja i okušavanje vrijedi li se takvim načinom razumijevanja svijeta, života i sebe uopće baviti… :)))

Website: http://www.facebook.com/pages/Medina-D%C5%BEanbegovi%C4%87/154928114530363

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting