Praznina
Šapat! I najtiši šapat sad odjekuje.
Negdje duboko. Unutra.
Srce prazninu psuje,
galami na ono sutra.
Toplina! Samo žar na ognjištu.
Vatre nema! Utihnula.
Tijelo na bojištu.
Rezultat, četiri – nula.
Osjećaj zapeo u praznini.
Rat na dva bojišta isti.
Da li odzvanja ovdje ili u daljini?
Vuku se slike prošlosti.
Oslonac! Slomljen ili ne?
Gdje me vode večerašnji snovi?
Mrak od svoje siline
prazninu širi. Osjećaj tuda plovi?
Može li netko da život nazove?
Ja sam na trenutno izgubio broj.
Osjećaji spavaju kroz sate ove
dok praznina vodi kroz boj.
“Srce prazninu psuje.” Taj stih po mom mišljenju dominira, ali cijela pjesma je krasna. Pozdrav…….
Izdvojila si jedan od glavnih stihova. :)
Pozdrav i tebi.
Nigel, krasno! “…srce prazninu psuje, galami na ono sutra…”; lijepo, no, obično srce galami na ono JUČER, a nada se boljem sutra!!! ;)
Moze li neko da zivot nazove?
dobra pjesma..lijep pozdrav! :)
hvala, lijep pozdrav i tebi :)