[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tužna pjesma
Nikad napisana
A srela sam te ko
Pjesnika pravog?
I pisao si puno, pišeš i sad
Al nikad meni pjesmu
Napisao nisi!
Pitala sam: zašto?
Pitala: kako to?
Reče: ne mogu!
Pokušala odgonetnut: zašto?
A onda shvatih: dok si živio
Pjesmu samnom
Nisi je pisao!
Kad si prestao živjeti,
Počeo si pisati
Al si nas odživio.
I tako nit u pjesmi nit u životu
Ne osta traga?
Ipak, tužna mi ova moja pjesma
Koje nema.
Jer da je ima, mogla bih
Od vremena do vremena
Umislit si kako sam ipak
Nekom bila važna,
Čak toliko da je iz
Stvarnog života
Otišao u sanjane snove.
Ovako, samo čežnja
Za pustom pjesmom

Autor mirisjute

Ova objava ima 6 komentara

  1. Ja obično pišem o propalim ljubavima, ili o tugama ili o bolima ili o raskidima, neovisno radi li se o ljubavnoj vezi ili prijateljskoj ili nekoj drugoj..dogodi se, pišem i o sreći, ili nekim sadašnjim lijepim stvarima ali puno je više pjesama o boli ljutnji nego o sreći. Kad te ljudi povrijede pišeš dok ne ispišeš a kad si sretan samo živiš tu sreću, bar ju je meni teško staviti u stihove ..imam par takvih pjesama,ali neusporedivo veću inspiraciju čovjek ima kad ga udare. Tako da to , što nema pjesme o tebi ne znači nužno da nije vrijedilo ili valjalo…a možda ih ima,možda su nastale naknadno al krije ih…znaju to pjesnici, sakrili bi od samih sebe nekad da mogu, i vjerujem da me razumiješ jer i ti pišeš. 🙂

  2. isprika čitateljima, promijenila sam naslov iz prazna u…pusta! čini se slično, ali je ipak različito!(jer, pjesme nema…i zato je pusta(o) da je ima, mogla bi biti prazna ili puna)

Odgovori

Subscribe without commenting