[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Odgrćem se, gledajući antene

Pokraj moje strehe,

Dolazim doma, u skrovište.

Cijeli svijet spada s mene,

Zaboravljam divlje smijehe,

Pogledavam na lastavište:

 

Prazno je, ptičje nebo;

I tišina zorom razlijeva se,

Bez lepeta i cvrkuta.

Samo kad potrebom

Dođe ćuk, on javlja se.

Pod strehom, smrknuta,

 

Pogledavam: nema golubova,

Ni grlice ne dolijeću,

Samo prijamnici i vrane

U blizini ne daju snova

I proklinju moju sreću,

Moje oči odazvane.

0503  1752

 

Odgovori

Subscribe without commenting