[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Stvaram te bešćutnog i tihog,

lutaš stihom poput skitnice

gubiš se u sjeni minulih značenja

Tišina zaudara neizdrživim ništavilom,

bljeska u zrak, promiće se, vješto se savija,

guta smisao svake zdrave stvarnosti.


Nisam ni slutila smisao ovih važnih pojava

U kojem se to okviru smiješe pogrešna lica?

Drhtaj svetkovine pomiće se uzaludno

strepi nad gomilom lažnih subjekata

Govorim tiho, šapućem u vrijeme,

a ne čujem ton svoga glasa

Gledam a ne vidim  svjetlost na obzorju

kao da čujem a ne slušam glas koji nekada davno

govorio je u zatočeništvu tvoga kraljestva

tako glasno ali uzaludno nadala sam se boljim ritmom

Iznova sam bijesna na otkucaje sjete praznih obećanja

lošeg značenja ispraznih sepia koje sada samo okreću se…


Slutiš li uzdahe strasti na mojoj koži,

prijetnja u kutu kao malo dijete pokrivene glave

čući u strahu…

Jecaji straha šire se poput siječanjske hladnoće,

bliješte svjetla porozije u tisuću boja,

razuzdanost primjesa skriva se

Tražim tvoj lik u nijansama

no ostaju samo izlizani pločnici


Kiša na prozoru ispire posljednje misli,

odlazim…

odlazim sa vjetrom u ruci

već daleko sam…

daleko da bih se osvrtala…

Sjeno šaljem ti beskrajan hlad…

ovdje prestaje svaki prazan hod.

Posted by oleandra28

This article has 4 comments

  1. Hvala lola još jednom, čitala sam tj. da se ispravim proživjela sam i ja neke tvoje pjesme… predivne su imaju ritam koji rado slušam i težinu koju sa guštom nosim 😉

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting