[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Čuješ li me, ti, trgovče života? Kradljivče, varalico. U koju škrijnu, i pod kojim crnim, sramnim lažima si sakrio Vagu kojom vagaš težinu Srca i Uma? Znaš li, slučajno, gdje je taj mudrac što je izmjerio i izvagao Svemir. Znaš li dal’ je i Zemlja dio tog Svemira? Ako jeste, znaš li dal’ se može od Svemira Zemlja odvojiti? Možeš li, ti, reci mi, trepavicama obuhvatiti mora, Ili pak pokretom glave stresti zvijezde u oči, Pa im dati imena i nadimke? Reci mi, kako uspijevaš, podjednako, odvagati ono Što svake sekunde raste? Znaš li da Svemir ne poznaje Juče. U Njemu iz Danas iznova cvate ono Sutra. Postoji li sat kojom ćeš izmjeriti Vrijeme Svemira? Zar i ti sam nisi svemir, ili si tek ogoljeni puž Što se slinavo vuče prema smrti?
Evo, pred tobom, dajem svečanu zakletvu da:Pokidat ću sve luđačke košulje veza I svući ću gaće obaveza pune. Pa ću leći go u zelenu travu Žutog mjesečevog soka punu. I cvrkutat ću azbuku svitaca. Pjevat ću pjesmu ptica. Letjet ću sa vjetrom. Sjat ću sjajem zvijezda I bit ću visok kao nebo. A ti, ti ćeš biti na 29-om cantimetru Linijara svog života. Pa ti vagaj ono što se vagati neda, trgovče! Ja ću se pak iznova rađati, svake sekunde, gdje god poželim. Na tjemenu Keopsove piramide. U utrobi grbavog kita. Na crvenom mostu San Franciska.Pod džubetom Kabe. U hodniku sedmog nebeskog kata. Na tvom dlanu, ako poželim.I uvijek će se roditi novi, a isiti >Ja<
Ja sam osmogodišnji dječak što na onoj strani kuće Koju ne vide drugi ljudi(na strani odakle izlazi sunce)Dijetlom mašte ucrtava tarih o sebi. Znaš li da sam u pravougaonom komadu livade Sivom, tarihima isklesanom zidu U živoj ogradi U drvenom hambaru gdje su se kotili miševi na parčetu nebeskog platna odslikao deset puta više snova nego što zvijezda ima.
Misliš da pretjerujem, ili da sam lud? Moguće je. Ne znam. Mudri su davno rekli da je čovjek upotpunosti Utopljen u Nešto tek onda kad toga nije ni svijestan. Stoga, vrlo je vjerovatno da sam ja lud. A šta si ti, znaš li, Ili si ti svega prokleto proračunato Izvagano svijestan?
Ja pišem tarih o sebi svakim dahom, Samo dodajem poneku, novu godinu. Od te davne 98. prošlo je samo nekoliko Miliona godina. Ja sam mladi starac, i stari dječak. Ja sam te 98. ispod neizostvanih Božijih riječi Ostavio i jedno kraće pismo, suncu, mjesecu, zvijezdama.
Želiš li da znaš šta piše u tom pismu? Postani sunce, Postani mjesec ili zvijezda.Sagradi svoj pravougaoni svijet Dok budeš sam sa sobom. Kad sa sobom budeš na ti, i kad između tebe i tebe nestane ono ti,ostavi tarih o sebi, negdje, na nekom zidu da mogu te upoznati, Prijatelju!

Autor Adem Garić

Ova objava ima 8 komentara

  1. duboko je more plavo neistraženo?
    tko zna kada, tko zna gdje je nastao plam’ čovjekovog daha zemaljskog

    uvod poseban

    Čuješ li me, ti, trgovče života? Kradljivče, varalico. U koju škrijnu, i pod kojim crnim, sramnim lažima si sakrio Vagu kojom vagaš težinu Srca i Uma

    a i cijela misao mi je dobra, pozdrav
    SFD

    • hvala sfd, dobro si pitanje postavio,
      tko zna kada, tko zna gdje je nastao plam’ čovjekovog daha zemaljskog, za dubinsko razmišljanje 🙂 pozdrav, idem mudrovati 🙂

  2. Toliko pitanja pokrećeš.
    “Znaš li da Svemir ne poznaje Juče. U Njemu iz Danas iznova cvate ono Sutra. Postoji li sat kojom ćeš izmjeriti Vrijeme”
    Postoji li sve to ili je irelevantno.Jesu li ljudi svijest, srce i um Zemlje? Ili si dajemo preveliku važnost?
    “Misliš da pretjerujem, ili da sam lud? Moguće je. Ne znam. Mudri su davno rekli da je čovjek upotpunosti Utopljen u Nešto tek onda kad toga nije ni svijestan.” Briga te što je iluzija, što nije opipljivo. Važno je da je proživljeno.
    I ako ostaviš tarih o sebi, upoznat će te prijatelj, možda stoljećima daleko od tebe.vrijeme ti ne može ništa. Veliki pozdrav Ademg.

Odgovori

Subscribe without commenting