[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Cesto zivim tamo gdje me nema.

Te stare merdevine do tavana zelja,

skloniti moram.

Prasina pada na srce, manje kuca za ove dane,

a u proslim ostaju mi rane.

 

Ja sam jos onaj sto lebdi na oblacima, sto zivi u prici,

sto na ludog heroja lici, a pomalo disem

u stvarnosti.

Ovo pisem da svoju dusu opisem.

 

Pjesma me cuva, ona me jedina zna.

Andjeo je cuvar, a sudbina djavo, zbog toga

sam jak i idem pravo.

 

Prasina stoji na albumu mladosti,

zivot je tuga i radost, izmedju trajem i gradim polusrecu.

Da bih plivao moram da ronim, a na dnu su

biseri skoljke, mojih zelja, moje boljke…

Posted by Chokee

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting