Prag

[Ukupno:2    Prosječno:5/5]
Hoće li itko u svojem polumraku pročitati ovu pjesmu,

Može li to itko?

I jesi li to baš ti?

Možeš li išta spoznati

Izvan granica svoje zavjetrine,

Izvan sebe?

I možeš li išta učiniti,

A da to nije od tebe i za tebe?

 

I da li je, ako sve činiš i daješ

Unutar sebe,

Cijeli svemir samo tvoja svijest?

I sve što vidiš je unutar tebe.

I sebe vidiš nad leševima,

A oružje je u tvojoj ruci,

Tvoj moćni hladni ud.

Onda sebe uživaš i mučiš,

Sebe voliš i mrziš,

Sobom vladaš i sebe se bojiš,

 

I kad umreš,

Samo ćeš si ispuniti želju da prestaneš živjeti,

Ili prestati ispunjavati onu da preživiš.

Jer ti si energetski demon svoje apokalipse,

Koji samo vježba svoju smrt.

I onda si prilično SAM/A.

 

 

A možda su ovo shizofrene riječi,

Nebitne smetnje u plinovitom sivilu stvarnosti:

Dobro je da ih možeš shvatiti kako SAM/A želiš,

I dati im svoje značenje.

Pa opet biti postaje vjera,

Vjera postaje istina,

A istina postaje isprika;

Da prestaneš biti.

 

Primati, imati, davati,

Spoznati, biti, činiti,

Krug ostaje otvoren,

A ako prestaneš željeti,

Ne možeš činiti, niti spoznati, niti biti.

Hoću li ikad u svojem polumraku pročitati ovu pjesmu?

Autor tom3

Ova objava ima 4 komentara

  1. Odlični filozofsko misaoni stihovi koje svakako treba pročitati barem nekoliko puta, jer već prvo čitanje ostavlja snažni dojam i prelazeći zjenama od riječi do riječi javljaju nam se u vijugama svi pročitani filozofi, analitičari, pisci, pjesnici kako bi mogli shvatiti i razumjeti ne tvoju prozu već sami sebe.

    Lp! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting