Pozovimo ljubav…

Pozovimo ljubav,dok još kasno nije,

dok nam tama oči ne pokrije.

Srca ne okuje led.

Tople oči,pošalju ledeni pogled.

Ljubav…

Jedino ona može spasiti ovaj svijet.

Korov pretvoriti u cvijet.

Poslušajmo njene korake,

lagane kroz bijele oblake.

Šalje nam zlatnu prašinu,

da razbije nijemu tišinu.

Kad ljubav korača ona nosi srca u očima,

gdje pogled zaustavi tu srce ostavi.

Projurila svemirom,

zablistale zvjezdice,njene saveznice.

Zapuhala pustinjom,

zrna pijeska zelenilom osvježila,

pukotinu bistrom vodom napunila.

Zašaputala ogoljelim granama,

pupuljcima ih nabubrila,

od malenih srca ukrase ostavila.

Počešljala prerije i savane,darovala osmijeh,

i sunčan dan da osvane.

Stisnimo ruke na svoje grudi,

tu toplinu,drugom ponudi.

Zaustavimo hladnoću osmijehom sreće,

iz hladne zime zagrlimo proljeće.

Svakoj duši ublažimo očaj,

ljubeći je stisnimo u topli zagrljaj.