[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Vjetar mi podiže pogled
i s pogledom pobježe
visoko
poželjeh krila
ko sokol
zamahnuh snažno
vinuh se u nebo samo
osjećam lakoću leta
u meni smanjuje se sjeta;
sve što
od bola satkano je bilo
oporih ko stari
vuneni đemper što
uz krhko tijelo je snio
S vjetrom u kosi
čistih misli
duša se osjeti snažnom
i sve što posta važno
bilo je tu gore
a ono malo sitno
ostade dolje, na prašnjavom
putu i kamenoj cesti..

Autor Tanja Tadic

Odgovori

Subscribe without commenting