[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Korak lakši od pera,
dodir nepoznatog tijela,
priroda svjetlucava plesa,
osmijeh sakupljen u sjećanja,
ležaj na latici plavog nevena,
i opet si se sakrio iza mojih kapaka,
u mojim mislima,
snovima,
u mojim plavim pramenovima.
I poželim …
poželim, da me zaista upoznaš,
iskreno i otvoreno
i da to bude dozvoljeno,
da otvorimo prozorcić duša,
neka to bude negdje neka
napuštena kula
neka od zmaja
neki dio moga grada.
Neka sve nestane,
samo da ovaj tren postane,
i neka se tebi nadam,
neka prolaze dani,
neka prolaze noći,
neka promicu sjene,
sve zbog tebe…
tebe ,.. ))
dalekog…
nepoznatog…
skrivenog…
neuhvatljivog…
I poželi me zaista upoznati,
na jastuku sam tvoj san,
ruka moja je ruka tvoja,
koja cuva tajnu postojanja,
dozvoli da budem želja tvoja.
Poželi me…
jer ništa nije tako moćno,
tako jako,
tako snažno,
kao ta velika tajna,
osjećanja u nama .

Posted by zlatokosa

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting