[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Ritam kuca na vrata i opisuje bijelu neonsku noć. Iza vrata svijet je ostavljen samom sebi, kupa se u vlažnom mirisu trave i makije, koja nespretno oblikuje svoj zapušteni svijet. Umjesto ushita, tražimo riječi i tu se krije ona prva zamka prijelaza iz nesvjesnog u svjesno, stvarnog u nestvarno.

Umjesto prepuštanja blaženstvu, otkrivanju onog jedinog pravog trenutka, vrijeme se nameće svojom preciznom mehanikom i ne da ničemu da se ostvari u svom nestajanju. Tako nas vara pogled, slutnja i dodir, kalendari i jednadžbe sjedaju za tamna kormila velikih bijelih jedrenjaka i gospodare morima. Sve ono što nam je uskraćeno, jer nemamo dara ni hrabrosti, prepušteno je mornarima duge plovidbe.

Kapetani se vraćaju kući kao junaci i šetaju rivom, žene pokazuju svoju prirodnu nadmoć i tu se više ne može ništa. Kakva to žudnja plamti u očima ljepote, prelijeva se u nekom divnom zadarskom zalasku i napušta sva osjetila, tužno i bespovratno. Oči se povlače u svoje sjetne poglede.

Život se ukazuje u nevidljivom snatrenju, onda kada kažemo da ga nema ili kad potpuno odustanemo od njega. Pretvara se u sasvim lagani papir koji sam mjeri svoju putanju i naginje se nad zapušteni vrt. Iz njega izranja nova budućnost, i tko zna kada će ga otkriti neki samouvjereni mladić iz Ureda za uljepšavanje doživljaja. Njegova je perspektiva upisana u sve buduće projekte koji se sve više udaljuju od rodnih zidina i nestaju u maestralu koji nije znao prepoznati. Šteta, ponoć je već prošla i krug koji započinje samo je još jedna metafora. A to je tek početak priče  koja će kad tad početi tražiti utjehu. Tada će se već vraćati slike koje nose ugodno i žalobno treptanje nostalgije, a to je samo traženje onoga što se više nikada neće vratiti.

Tako napuštam jezik i vraćam se zvukovima, koji mogu govoriti, a da ih nitko ne drži za riječ, provedbu ideje i skladan protok radnje kroz sve slojeve onoga što se naslućuje, a nikad neće biti rečeno.

Sve bi ovo na kraju trebalo sažeti u jedan jedini oblik koji bi odbacio sve suvišno i pokazao sve ono što smo uložili u njegovu nevinu jednostavnost.

Posted by drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

This article has 1 comment

  1. Inače jest ono najjednostavnije i najugodnije inače,nekako mi misle lete na dijete..onaj simpatični i glasni smijeh koji prate oči koje radoznalo vrludaju i vide dobrotu u svemu …no nije li sreća namijenjena svima koji su je spremni prihvatiti?!! Lp i sve najbolje!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting