[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Vracam se polako ja na zemlju sada,
u nebo cu gledati sve dok masta vlada.

Kad sve izgubim, to nije strava,
u polusnu, pomalo na javi sam,
dobro je dok dobro je u mojoj glavi..

Imam uvijek sebe, ovo sve sto nosim i da odem u pustinju na kraju svijeta.
Mozda su tamo duza ljeta, mozda tamo cvijet beskraja cvijeta.
Mozda ovo nije moja planeta, ali vracam se da ostavim svoje nesto,
te stihove sam uvijek pisao vjesto.
Nisu mi dali da klonem, skloniti se ne smijem,
Zato cu to gorko vino uvijek da pijem,
nije lako – to ne krijem.

Vracacu se uvijek u dvoriste sarenih boja,
mada nije bitno koja je, vec da je to boja moja.
Nema tu pravog ili puta loseg, samo jedan tvoj,
zivot je malo sunca, a ispod njega je to krv i znoj..

Posted by Chokee

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting