[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Povedi me daleko iza tamnih gora
gdje anđeli snivaju nakon dugih bdijenja
pokaži mi mrtve i prognane duše
što plaču tiho uslijed pustih htijenja.

Pokaži mi sjever što otapa suze
silne ledenjake što im puca kora
na palubu spusti me ukletoga broda
da sirene osluškujem iz modroga mora.

Odvedi me u prošlost pješčanih dina
preko Caira da oči napokon mi vide
iz doline kraljeva začuđen da gledam
kako niču raskošne, kolosalne piramide.

Povedi me u sumrak živućega Marsa
da mu vidim rijeke, šume i oaze
kraj mjeseca kao komet da proletim
gledajući ljude kako površinom gaze.

Pokaži mi pećine dalekih mi pređa
kraj njihovih vatri da ugrijem dušu
odvedi me gdje će krenut čovječanstvo
da oslušnem vjetre koji tamo pušu.

I za kraj povedi me prema zemlji sanja
raspetom na križu da poljubim skute
na grudima voljenim umoran da klonem
dok zvijezde kraj nas snivaju i šute.

Posted by Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

This article has 12 comments

  1. Pokaži mi pećine dalekih mi pređa
    kraj njihovih vatri da ugrijem dušu
    odvedi me gdje će krenut čovječanstvo
    da oslušnem vjetre koji tamo pušu.

    Tko zna. Nakon ciklusa života. Pjesma je dobra, tečna. Veliki pozdrav!

  2. Kako bih ja samo uživao u ovom putu 🙂 Ali nije vrijeme još, ako će biti kako si ga ti opisao ovdje, biće divno 🙂 Ugodan dan želim jim, dopada mi se pjesma 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting