[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U srcu te imam,
u srcu te ljubim.
U svjetlosti moje vjere ti stalan bivaš.
Nemirne suze prave tvoj lik, da smire aritmiju.

Srebreni se moja duša,
od plakanja na mjesečini…
U magli pogleda snenog vidim te,
javljaš mi se iz treperenja zvijezda
ljubavi nedosanjana.
Srce mi je vlažno od suza koje
se iz duše za tobom spuštaju.
Ljubim te srcem, jer ne umijem
ja drugačije, drugačije me neće.
Snu moga sna, ljubavna lađa moga srca si.
A more je daleko i rijeke hlađane,
koje mi te odnose…
Kiši, kapljice osjećaja ispunjavaju
moje tople otkucaje…
nedostaje mi puno tebe ljubljeni moj.
A iz sna ne mogu,
iz zvijezda sanjalica ne izlaze tužni,
jer bi ih sunce opržilo,
sve zbog nesavršenosti tijela.

Osloboditi ću se jednog dana i ja tijela okovanog,
biti ću u molitvenoj haljini srebrenoj, dijamantnoj, bisernoj.
Sve će suze postati blago nebesko,
Krasiti će me tuga moja,
a sad mi je plakati dušo moja.

Snijeg i kiša hladna padaju mi u oči,
ljubim te iako mrznem od tugovanja.
Poljupce moje odnose ptice,
tvome srcu da pjevaju o ljubavi mojoj.

Lađo moja duhovna, gdje putuješ, bez mene…
Zašto fališ ovako snažno…
Da li ti uzburkavam valove,
toplim povjetracem čežnje iskrene,
osjetiš li vjetrić da te grli, ljubi…
da te moje srce blagoslivlja… doziva…?

Jesu li uzaludne moje suze, plakanje krila…
Oči su tvoje predaleke da bi me vidjele…
Duša je tvoja jedina nada da me nađeš,
da osjetiš voljenost sebe u meni.

Dolazim svakog jutra, dana i noći
srcem da ti pjevam…
bojim se nećeš me čuti,
pa mi se plače…
nesretna sam vila ljubavi,
zarobljenica tijela…
Možda ne pronalazim ljubavlju ništa,
osim stijene koja plače…
koja mrzne od bolova mojih.
Možda moje srce zalud osjeća,
al zašto me onda sve na tebe podsjeća,
zašto sanjam tebe kao dušu koja
obasjava nadu moga srca?
Zašto osjećam krila anđela,
zar bi bio iluzija, prevara…
Onaj koji se poigrava mojim osjećanjima…
Zar bi me izdao i ti moja bliskosti…
moja tajno vječita…
Zar moja ljubav gine zalud,
nevjerna srca možda više vole…
u ovom svijetu zlome.

Da me bar nađeš,
u lađi ljubavi da se odmorim,
u Raj srcem otplovim.

Autor Ana Emanuela Šimunić

Ana (Emanuela)Šimunić, ,
Rođena Je 1983. Godine U Gospiću. Život Živi U Bilaju, Nedaleko Gospića.
Po Struci Je Ekonomistica Ekonomike Poduzetništva. Slobodno Vrijeme Posvećuje Poeziji, Koju Voli Još Od Ranih Mladih Dana. Kreativna Je, Obožava Glazbu, Književnost, Umjetnost Uopće, A Najzadovoljnija Sobom Osjeća Se Kada Ima Priliku Usrećiti Ljude. Radila je kao prodavačica novina u Tisku d.d. , u Muzeju Like Gospić, te kao zamjenica u računovodstvu Centra za socijalnu skrb Gospić. Ima napisanih više od 5000 pjesama. Samostalno je kreirala i objavila na shopmybook.com četiri zbirke poezije pod nazivom Tragovi i krila duše I, II i III, zbirka i Dodir Neba. Piše pripovijetke i kratke priče, te je napisala još neobjavljeni roman; Dnevnik Anđela Ljubavi. Piše razne citate, anđeoske poruke, sretne misli, poslovice, citate… Svoja djela objavljuje na popularnoj društvenoj mreži facebook i na portalu za pisce webstilus.net. Njenu pjesmu Pobjeda duše ljubavi objavila je pjesnikinja Lidija Puđak na blogu Pjesničkom riječju STOP NASILJU. Javno se nije imala mogućnosti više publicirati jer živi u takvoj okolini gdje nema mogućnosti., a i svoje je pjesme i književna djela javnosti počela objavljivati tek 2010. godine na popularnoj društvenoj mreži facebook gdje je stekla značajnu popularnost.

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Subscribe without commenting