Potop
Rezonantni akordi nemirnog svemira
dosežu bezvremenske granice Kašmira.
U dolinama kraljeva, svetaca i šamana
postoje ogledala naših grijeha i naših mana.
Drevni zvuk podiže naše membrane snova
uz galop pustinjskih konja,
uz huktaj prašumskih sova.
Zanijemit će slika u galeriji voštanih figura,
zaslijepit će galaksija nakon odlaska kentaura.
Slagalica tajnih puteva u ledenim spiljama
na meteoru što nalazi se daleko miljama i miljama.
Približava se! Kockanje pijanih Bogova!
Gradnja piramide kreće iznova.
Pobune i požari u sibirskim tajgama,
pojava eukaliptusa na polarnim kapama.
Noina arka na vrućem Tibetu!
Odlazimo u neku drugu zemlju svetu.
Sve je tajna i sve je mogućnost. Pa i napisano u ovoj zanimljivoj pjesmi.”Kockanje pijanih Bogova”.Pozdrav!
Taj stih je i mene samog iznenadio!
Hvala na komentaru, mislio sam da to područje poezije ne prolazi ovdje.
Lijep pozdrav!
moram reći da sam prilično opčinjen tvojom poetikom, zaista divno, podsjetiše me ovi stihovi na neke od krležinih, svaka čast, pozdrav!
Lijepo je čuti ovakve komentare!
Hvala najljepša ademg!
Lijep pozdrav!
Ova je iz univerzuma,praiskonska :)))
Pozdrav!
Hvala na komentaru Marko G!
Lijep pozdrav!