[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Plovim horizontom sjećanja…

Tonem,
U beskraj našeg dodira,
U kojem sam te poželjela,
Dodirnula,i osjetila…
U kojem sam čaroliju udahnula,
Sjedinjena s ljepotom voljela…
Ukradena iz stvarnih okvira,
Postala tvoja violina čarobna,
I svirala živu sonatu mira…

Tonem,
U tren, u kojem sam te zavoljela,
U kojem sam zaspala,i u snu ostala,
Nošena vjetrom s mirisom tvojih usana.

Plovim kroz noć sjećanjem vođena,
Korakom ružičastog beskraja nošena,
Bez tragova našeg bolnog nestajanja.

U plavičastoj noći nestajem,
(I tu…i ostajem).

Posted by Sanja75

This article has 14 comments

  1. Draga…fantazija od stihova!!U dahu sam pročitala(čitala sam je već ali nisam mogla komentirati)i opet ostala bez riječi…jednostavno fantastično!!Savršeno! I odmah da ti i ovdje kažem…to je ta pjesma…prije nego ti se javim mailom da znaš:))Osmjehe i pusu ti šaljem!:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting