Posvećena suza

U noćima hladnih dahova

I oštrih siga

Svaki se koračaj gubi

U lavežu idućega.

I gole grane što

Ljuti šibaju inje

I posrnule pahulje,

Sada šute u

Izrezanim prizmama

Tišine.

I zrakom se osjeća

Miris očajnika što žuri

Daleko, daleko…

Tupo vrištanje silueta što

Zaigrano plešu

U naručju mraka.

I prestravljen pogled

Ispod kapuljače straha

Skriva se da ne vidi

I susretu dvije

Obezglavljene duše,

Što poljupcem će

Oslikati prazninu i…

Osamljenost.

I stisnut će zube tad,

I zadržati strah u srcu.

I ukočit će svoj duh

I neće pustiti

Suzu

Da spere

Dragu bol.

Stanovitu će

Poznanicu čuvati

Poput amuleta

Svojega postojanja.

Molit će joj se

Svake noći pred oltarom

Svojih izgubljenih nada,

I promašenih sreća.

Toj suzi što nikada

Nije pala.

I noć će zagrliti

Lice ispod kapuljače straha.

I bit će uhvaćena

U trenu,

Tek što mu vidi zjenice…

3 Responses to “Posvećena suza”

1. Nancy kaže:

   veljača 5, 2010 u 7:09 poslijepodne

   Snažno.Točno se može predočiti pejzaž i osjetiti emocije prožete kroz ovu pjesmu.
   Svaka čast.

   Odgovori
2. Darko kaže:

   veljača 5, 2010 u 10:49 poslijepodne

   dobra!

   Odgovori
3. Silent Melody kaže:

   veljača 6, 2010 u 1:07 prijepodne

   Zahvaljujem vam na pažnji… :)

   Odgovori