[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Znas kako ponekad, kada pogledas u nebo, vidis kako se sunce iza oblaka krije..
sramezljivo salje poneki zrak ka nama, ipak brine, svejedno mu nije..
Daje nam do znanja, da i kada mislimo da ga nema,
ono je tu, za novi izlazak se sprema.
Ta predanost, postojanost u grejanju nasih dusa,
pruza nam utehu, ono zna da slusa.
Tako se ja osecam povodom tebe,
ti si ogrtac mog srca, zbog tebe ne zebe.
Svaki san prekinem da ti posvetim vreme,
jedino oko nase ljubavi nemam dileme.
Ustajem pre tebe, da te sa doruckom probudim,
masiram ti vrat dok otvaras oci da te i najmanjeg stresa oslobodim.
I kada ljutito nestanem, kao devojcica mala,
znas da bih i tako besna za tebe svoj zivot dala.
Ti si vazduh koji me okruzuje kada ne mogu da disem od prasine,
da me iz najdubljeg sna probude prosaputala bih samo tvoje ime.
Bolesna bih naterala sebe da ustanem i ozdravim,
samo da mogu tebe s posla da docekam i pozdravim.
Ti si moj ponos, moja jaca polovina,
slabost mojih dana, sve sto dusa zeli da ima.
Udahucu ti svoj zivot ako pre mene prestanes da dises,
ostavicu ti na usnama trag da dok trajes na mene mirises.

Posted by UnaZikova

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting