[Ukupno:1    Prosječno:5/5]
Kada u daljine odjure svi vlakovi životni,
za njima ostanu prazni kolodvori sreće.
Kada otplove svi brodovi žudnje
ja ću stihom tebe neodsanjanog dozivati
u postelju samotnu, od meke čežnje.

Kada breze tanane vjetrom odšume
sve pjesme tužne ljubavne,
a vode rijeke isperu i moru odnesu
sve suze kristalne natopljenih obala,
ja ću tišinom tebe dozivati
u teatar životni, na postelju od čežnje.

I kad me više stvarne,životne nebude
a grobovi ledine cvjetne postanu,
kada molitvu otvorenim nebesima
ni anđeli neće moći nositi,
ja ću reinkarnirana,topla, tebe dozivati
u postelji satkanoj od čežnje, od praiskona.

Autor Baka123

Ova objava ima 23 komentara

  1. ja ću tišinom tebe dozivati
    u teatar životni, na postelju od čežnje.

    Pjesma o ljubavi koja svladava i nemoguće. Jako lijepa,u pozadini duboko misaona pjesma. Lijepi pozdrav Baka.

  2. ja ću tišinom tebe dozivati
    u teatar životni, na postelju od čežnje.

    Baka123, moram i ja izdvojiti ove stihove jer ih smatram umjetnošću 🙂

    Vaše pjesme imaju upravo ono što najviše volim osjetiti – dušu.

    Imate moje iskreno divljenje i želim Vam lijep dan !

    • Blu nemaš pojma koliko si me obradovala ,ponekad mi se čini da ono što napišem i nije vrijedno dati nekome na uvid,a onda me vi svojim komentarima ohrabrite.Hvala ti još jednom i osmjeh ti šaljem.

Odgovori

Subscribe without commenting