[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

U noćima poput ove

Pomislim kako pognute glave izgovaram glupost

Koja negira tvoju blizinu

Nešto kao: „Bez tebe mi se neda dalje.“

I kad se to desi, obično se nasmijem

I obrišem znoj sa čela.

Ta neželjena autosugestija

Predznak senilne moždane tvorevine

Glupost, kažem ti.

Ti si uz mene!

Topla, lijepa i stvarna kao uvijek.

 

Znaš…

Sve u zadnje vrijeme nekako leti

Brza, kovitla, razmeće, odnosi…

Dok se ustanem i skuham kavu, već pokuca zima

Ta ista zima što preskače proljeća i ljeta.

 

Oblaci se doimaju težima

Kad grmi, to više nije romantično

I puno je glasnije  nego kad smo bili mladi.

S godinama se sluh ne izoštrava, mila

Ne varam se kad kažem da se svijet

Bez kočnica pustio niz strmu padinu.

 

I ti mobiteli…

Kradu mi ono malo vremena s unucima

Jer stalno im nešto zvoni, blica, kuca…

Činjenica koju sebi još nisam priznao je ta

Da mi je dovoljno vidjet ih i na kratko

Kakav god život bio u toj njihovoj žurbi

Nastavlja se,

I na tome sam zahvalan Bogu.

 

S druge strane

Ta žurba je ukazala na moju statičnost

Oslobodila nemir u kostima

I sad nestrpljivo gledam na sat.

 

Po podu leže izlistane kalendarske godine

To je jedini nered među kutijama

Što spremno čekaju sutrašnji kamion.

Ne brini,

Sve tvoje stvari pažljivo su obložene pucketavim mjehurićima.

Kao da ti se tako ništa neće desiti

Kao da samnom odlaziš nekim novim navikama

Nasukanim na početku zajedničke starosti.

 

Pa što ako se svjesno varam

Samnom si, a nisi, pa jesi…

Otupio sam na takvu zabrinutost

I prigrlio obje stvarnosti jednako.

 

Znam što misliš, zato strpljiva budi

Od sutra ćemo šarene svakodnevice tkati

U velikom vrtu novoga doma

Gdje nam unuci središe smještaj.

Autor Prometej

Ova objava ima 1 komentar

  1. Koliko velika želja može biti,ostvarit ovakav zajednički život.
    I tuga,i nostalgija sve su jači za nepostojećim.
    Predivno,tužno,ali predivno napisano.
    Lijep pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting