[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Poslje toliko godina

vidjeh te

ukrasenu brazdama vremena,

a tvoj pogled brizan i sjetan…

 

Poslje toliko godina

uskrsnuse sjecanja…

beskrajno kratki trenutci

izgubljeni u vremenu.

 

Poslje toliko godina

osvrnuh se…

Zaboravljeni snovi  potekose nebeskom rjekom

i odleprsase negdje daleko, daleko od stvarnosti.

 

Al zivot je rjeka siroka

a mi zarobljeni u njenom toku

ostavljamo za sobom, mozda zauvjek,

izgubljene snove, prijetalje i nase najdraze.

 

A svaki kamen na tvojem putu

htio sam pretvoriti u cvjet.

Al nema se vremena…

Zurim…

Jer ja  i dalje tecem,

Otisao sam,  a nigdje stigao nisam…

I poslje toliko godina.

Autor Giorgi_Lesi

Ova objava ima 3 komentara

  1. Ponekad kad ožive uspomene…pa se osvrnemo i upitamo – kamo smo stigli,što smo učinili od života…i najvažnije-jesmo li voljeli pogrešne ljude?
    Ako se tako pitamo onda je nešto pošlo mimo naših želja i snova…
    Predivni stihovi Giorgi!
    Lijep pozdrav i dobrodošao na portal!

Odgovori

Subscribe without commenting