[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

opet sam tu,po ne znam koji put.

penjem se kao da je prvi.

Sve mi drugačije,taj put na Križevac doživljavam kao život.Sve oko nas drvlje i kamenje,svako nalazi svoj put, a cilj je svima isti.Odjednom ostadoh sama,nikoga ni ispred ni iza mene.Shvatim da sam na pola puta ,nikoga da mi pruži ruku.Neka jeza

,osjećaj samoće između kamena i stijene.Tada pogledam u nebo,osmjehnem se-nisam sama,On je tu cijelo vrijeme i čeka da to shvatim.

U meni mir,spokoj neki i hrabro do cilja kročim

 

 

ta

Autor enediel

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting