[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ploveći nemirnim morima

ovog vremena

dižem jedro svojih snova

da me zavede i u snove odvede

 

ploveći morem

nekog drugog vremena

uplovljavam u luku svoga djetinstva

 

U paralelnom svijetu mene i njega

gledam dječaka crnih obrva

kako sjedi i plače u kutu svojih pjesama

 

iscrpljen od plača, umoran od vremena

dižem jedro svojih snova

i čekam vjetar zaborava

 

 

Ova objava ima 20 komentara

  1. U paralelnom svijetu mene i njega
    gledam djecaka crnih obrva
    kako sjedi i place u kutu svojih pjesama

    Tesko detinjstvo se ne zaboravlja, samo skriva u dubini duse. Lep pozdrav!

  2. Neobičan pjesnički postupak povratka u djetinjstvo u kojem ne otkrivaš lijepu uspomenu, nego dječaka koji je svoju tugu povjeravao pjesmama. I sada, kao u nekom paralelnom svijetu, s odmakom emocija, gledaš sebe i njega iz nekog objektivnog rakursa i vidiš da se malo toga promijenilo.Volim te motive mora, vjetra i jedara. Imaju snažnu simboliku. Pozdrav Lost:)

  3. znas sta san,,budetre li ti i shady i dalje plakali i kukali,platit cu vam jednu romanticnu veceru,da se isplacete skupa za narednih mjesec dana:))))

    p.s sala mala – nista od vecere ,recesija

  4. Lost…izvrsno napisano!
    “U paralelnom svijetu mene i njega

    gledam dječaka crnih obrva

    kako sjedi i plače u kutu svojih pjesama”…ovo me jako dirnulo!
    Ostavljam ti topao pozdrav!:)

Odgovori

Subscribe without commenting