[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zatvorenih očiju još uvijek te uspijevam stvoriti pored sebe

Prvo kroz blijedu maglu, aonda je slika potpuno jasna

Kako je lijepo biti sretan na trenutke iluzije,

No, šta drugo preostaje

Ovako barem tvoja sjena može da me usreći jer si tu

Uvijek, kad god poželim tvoj lik, osmijeh, miris, riječi tvoje

Sve tvoje, priznajem, sve osim tebe!

Jer si ti, negdje drugo

Razmišljati ne želim!

Na kapcima mi živiš, dok gledam nisi tu, ali te osjećam

Zažmirim i stvorim te

iz svojih kapaka, a dodir

Priznajem, da poželim tvoj dodir,na licu

I pustim da me miluješ

Sav pretvoriš se u suzu

I duž cijelog lica

Pređeš svojim mekanim prstima

Negdje u dubini duše se osjeti toplina tvoja

Šapat blage harfe u srcu

Ja znam da si to ti

I moji otkucaji srca su tvoja melodija, koju neprestano sviraš

Znam, prestart će nekada

Ne želim pomišljati na to!

Onda kad prestane ugasit će se sve

Zatvorit ću oči i vidjeti noć

Pustiti suzu

Posljednju

Ranit će lice, uništit će ga u potpunosti

Jeronda kad umreš u meni

Tad i ja ću umrijeti!

Autor Mirka

Studentica književnosti

Ova objava ima 2 komentara

  1. Prelijepo ispisana ljubav u ovim stihovima Mirka! I jedan stih koji me se dojmio:
    “I moji otkucaji srca su tvoja melodija, koju neprestano sviraš”…divno rečeno!
    Lijep pozdrav ostavljam !

Odgovori

Subscribe without commenting