Posavska poema (Rijeci bez povratka)

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Toga jutra kupio sam u knjižnici knjigu omiljelog pjesnika. Magla je davila Posavinu, hladnoća je štipala obraze. Stari me efendija pozove na čaj, taman za rezu da uhvatim, al na vratima prije mene unutra šmugnu ona.
.
Otrese vlagu sa šala i reče mi nešto što ne čuh, u lice mi… Čupavi plavi uvojci se opustiše, zamirisaše prostorom i zarobiše mi dušu. Opčinjen joj u magnovenju pružih Gradinara, nepročitana, uvjet je da mi ga vrati, kad-tad, rekoh:
.
Tajno me ljubi najtajnija
večeras donesi Gradinara
predaj milu mi knjigu i pogledaj u zjenice
neka se duša rastopi ispod tvog pogleda
od dragosti i uzdaha…
.
Prođoše dva dana, vrtim se k’o list na vodi.
Mjerim i premjeram ulice;
Gornja Mahala,
Donja Mahala,
Posavska Mahala…,
čitam usput imena starih i zadimljenih kavana i gledam u naherene odžake. Nema nje, nema ni knjige, nema plavih čuperaka.
.
U sumrak ušeta u „Fontanu“. Prođe mimo mene, ali krišom spusti knjigu u čudu prekrižene mi ruke, pa nestade u gužvi.
Stisnuo sam dragu knjigu, kao da je moja posljednja ostavština od predaka, bog da im dušu prosti i naručio čaj,
loš,
vreo,
zelen i gorak, brzo stiže.
.
Kasno u noć vratih se svome sobičku. Otvorio sam Gradinara i ušao začas u carstvo leptirove ljepote. Među stranicama bijaše pismo, mirisalo je na nju ,
u pismu pjesma,
u pjesmi ljubav,
u ljubavi sreća.
Nemjerljiva.
.
Tajno me ljubi najtajnija
večeras donesi Gradinara
predaj milu mi knjigu i pogledaj u zjenice
neka se duša rastopi ispod tvog pogleda
od dragosti i uzdaha…
.
Dani prolaze; i godine, minu naše stoljeće, kradom…
Hodam oko Fontane sam. Gledam i čekam ne bi li čupavi plavi uvojci zamirisali ulicom.
Nema nje,
nema pjesme;
Sve ide kraju.
.
Ista su stabla ,
isto mirišu,
samo bol je drugačija.
i čvrsto moja…
.
Otuda s Bosne jato ptica cvrkutom i guranjem najavljuje konačište. Lagani vjetar goni vlagu zrakom. Stari poljar vraća se s njive umoran. Tihi pjev ilahija i kasida iz obližnje bogomolje ispunjavao je suton. Imam je napolju tankim glasom molio svoju molitvu na božju visinu, a crkvena zvona parala hladnu noć. Zrakom se križaju posavski vjetri, moja najgora karma. Zima će.
.
Tajno me ljubi najtajnija
večeras donesi Gradinara
predaj milu mi knjigu i pogledaj u zjenice
neka se duša rastopi ispod tvog pogleda
od dragosti i uzdaha…

6 thoughts on “Posavska poema (Rijeci bez povratka)

  1. Divna ti je ova Poema, Feniks. Nadam se samo da nisi valjda mislio na ovu “Rijeku” sa ovoga Portala, jer bih se dala u bijeg. Pjesnicki pozdrav, “Rijeka bez povratka”

  2. Divna ti je ova Poema, Feniks. Nadam se samo da nisi valjda mislio na ovu “Rijeku” sa ovoga Portala, jer bih se dala u bijeg. Pjesnicki pozdrav, “Rijeka bez povratka”

  3. Napisano sa toliko pjesnickog stila, sa prizvukom misterije i naravno prelijepom Posavinom, koju je moja mama rahm. toliko voljela i spominjala…ovu cu pjesmu morati procitati vise puta da onako ostavi meki trag u dusi, hvala i pooz 🙂

  4. Draga Zerina, pametno moje biće. Bogu zahvaljujem što je osmislio ove mreže pa čovjek može pročitati što pišu ljudi koji razmišljaju i osjećaju jednako, i što nešto svoje, iz dubine duše, može napisati i radovati se ljudskoj finoći i dobroti. Pozdrav tebi, što bi persijanci rekli, zlatnoj djevojci 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting