“Po(r)uka”
Ruke su mi svezane
Glas mi u grlu staje
Steže me u grudima
Snage mi ponestaje
Zaustavi me,poželim kriknuti
Ali visoko uzdignute glave osmjeh ti šaljem
I nasmijana prolazim
Gušim se,ali ne vidiš to
Topim se,ali nije okopnilo
Zaleđena sam ostala
To je poruka
To je pouka
Naučio si me kako treba živjeti
Kojim putem treba koračati
I kome vrata otvoriti
Poučna priča dobija epilog…
