[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

GLAS OCA:

Darovao sam ti ruke, darovao sam ti dušu;

svoju krv dao sam ti,

dio sebe ovjekovječio u tebi, u tvojim očima, u tvojoj kosi.

U tebi ja živim vječno; u svakoj pori tvoga bića dišem.
Darovao sam ti život,

da po stegnu mome prijeđe prokletstvo

na klecava koljena tvoja.

Zaželio sam te da dijeliš moju krivnju.

Ispao si mi iz naručja u surovo blato,

u trnovit grm, gdje ćeš u krvi i znoju

lica svoga nositi grijeh.

Oslobodio sam svoju šiju od kamena Sizifova;

tebi na leđa, naprtio stijenu Golgote.

Prisilio sam te da živiš, da mojoj duši bude lakše;

da budeš utjeha prahu kostiju mojih.

Moja duša, sada je na tvojoj,

čvrsto omotana kao bršljan što guši mladice.

Dogorjela svijeća moga života, sljepila se

s voskom tvoje biti.

Sine moj! Ti si plod mojeg egoizma.

 

 

GLAS MAJKE:

Devet mjeseci, pod srcem sam te nosila;

pupčanom sponom, hranila plod spasenja.

U mukama sam te rađala i rodila da dijeliš porođajnu bol.

Stvorila sam te da me ruka tvoja miluje

kada utonem u starost, nježno, kao što tebe milujem

u toplom naručju.

Sjeme je u meni poprimilo lice nevino, lice požrtvovno.

Hranila sam te medom i mlijekom

i moja utroba, zbacila te u svijet,

da oreš, da kopaš i teret nosiš za dragu majku,

za svoju staru i istrošenu majku koja

te donijela na svijet.

Naša spona, pupčana vrpca nikad nije prekinuta.

Ja sam tvoja, a ti si moj zauvijek.

Moje srce, bilo ti je uspavanka,

a sada mili glasiću moj, pjevaj majci himan.

Sine moj! Tvoja leđa, sad su dovoljna jaka da me nose uz strminu ( uz brijeg).

Odgovori

Subscribe without commenting